Vidim
ga kad
nebu
odajemo priznanje
mogućnostima vječnosti
Odvlačimo
našu sreću u logore
Strah krijemo stihovima
Pa joj kažem:
Nikoga nije briga za
svijet
koji je već odavno na izdisaju
Nikoga nije briga
za potomstva
zvijezda i svemira
Nikoga nije briga
ni za tebe
ni za mene
Svako traži smisao
u svoja četiri zida
Svako svoju usamljenost
proklinje
Svako svoj bol
uzdiže
Svako je svoj prorok
Pa joj kažem:
Zatvorim oči i sanjam
dan bez prolivene krvi
i obrise mira
dok pripovjedam unucima
kako smo pobijedili
beznađe
Daleko od toga
ipak sanjaju puške
Daleko od toga
bude se u znoju
Daleko od toga –
kopita, barjaci, grobovi.
Već godinama
vidim barut u tvojim očima
dok zaranjaš u novi dan
tražeći da samo malo manje
boli nego juče,
ili bar isto,
samo manje,
ili isto,
samo da nije…
Nije, valjda, šaputanje po bibliotekama
ono što će ostati od nas?
odajemo priznanje
mogućnostima vječnosti
Odvlačimo
našu sreću u logore
Strah krijemo stihovima
Pa joj kažem:
Nikoga nije briga za
svijet
koji je već odavno na izdisaju
Nikoga nije briga
za potomstva
zvijezda i svemira
Nikoga nije briga
ni za tebe
ni za mene
Svako traži smisao
u svoja četiri zida
Svako svoju usamljenost
proklinje
Svako svoj bol
uzdiže
Svako je svoj prorok
Pa joj kažem:
Zatvorim oči i sanjam
dan bez prolivene krvi
i obrise mira
dok pripovjedam unucima
kako smo pobijedili
beznađe
Daleko od toga
ipak sanjaju puške
Daleko od toga
bude se u znoju
Daleko od toga –
kopita, barjaci, grobovi.
Već godinama
vidim barut u tvojim očima
dok zaranjaš u novi dan
tražeći da samo malo manje
boli nego juče,
ili bar isto,
samo manje,
ili isto,
samo da nije…
Nije, valjda, šaputanje po bibliotekama
ono što će ostati od nas?
