Osećam
da treba nešto reći i na tu temu, ali kad se spremim da govorim vidim da mi
nešto reči baš i ne idu onako kako treba, lako lepršavo i jednostavno, kao iz
katapulta. Uplašim se na tren, i pomislim: Bože,
valjda nije da nisam do sada ozbiljnije razmišljao na tu temu? Valjda nije
da nisam proživeo taj osećaj koji je svima i kod svih toliko prisutan, a i kod
mene koji se, evo, izgleda trudim da prenebregnem. Da li ja to nisam dovoljno
duboko spreman da pustim lakmus papir od sećanja i preispitivanja u svoju dušu
kako bih otkrio ono što izgleda da i kod sebe samog potiskujem. Prizivam u
sećanje knjige i tekstove koje sam čitao na tu temu. Analiziram izraze
poverenja i nepoverenja dragih mi osoba. Proveravam svoje izlive nežnosti,
prijateljstva i ljubavi kroz prizmu posesivnosti. Biti ljubomoran na nekog
znači zavideti nekome na nečemu što ti nemaš, a želeo bi da imaš. Biti ljubomoran znači
biti posesivan i posesivno čuvati nešto samo za sebe. Biti ljubomoran znači ne
dozvoliti nikome da preuzme ili pak da ima bliži kontak sa onim što čuvate.
Ljubomora se javlja kad ono što toliko čuvamo i branimo više ne pokazuje u
dovoljnoj meri prema nama naklonost, kakvu mi očekujemo i za kakvu mislimo da
nam pripada uvek i u svakom trenutku. Ljubomora je i prozvod našeg skepticizma
i našeg slabog i labilonog karaktera, ona nas uvlači u mračne pećine naše
nekontrolisane podsvesti i čini da uglavnom kad ne uspevamo da je sakrijemo
menjamo ton u komunikaciji sa ljudima. Ljubomora mi govori o stalnom prisustvu
želje za posedovanjem. Dakle, ona, ljubomora je proizvod neugušenih želja.
– Da
li je ljubomora prirodno stanje kod svakog pojedinca?
– Jeste.
– Da
li je neki prikrivaju?
– Prikrivaju
je.
– Da
li je mnogi kontrolišu?
– Kontrolišu
je.
– Da
li ljubomora nekada izmakne kontroli?
– Izmakne.
– Da
li postoji način da se to ljubomorno biće u nama pobedi?
– Mislim
da ne postoji, mada mnogi filozofi, askete i isposnici tvrde suprotno. Kako
onda rešiti problem ljubomore: pokušati je kontrolisati, i ne želeti više od
onog što možeš da kontrolišeš.
– Da li postoji neka
univerzalna formula za to.
– Ne, ne postoji.
Svako mora da se sam
uhvati sa svojom ljubomorom u koštac, i da se nosi, i tako do sudnjega dana.
Radovan Vlahović
iz knjige „Ljubavne i OK priče“
