Kad
presahne infuzija iluzije o našoj čestitosti i vernosti, kad priglimo
ljubavnički varke i opsene, osetimo munju istine koja nas ošine preko cele
emotivne ličnosti, shvatimo da nismo onakvi kakvima se kazujemo.
Zgrozimo
se od vlastite lažljive prirode, učinimo se sebi strašno površnim i opskurnim u
sudaru sa idealiziranim moralnim formama koje smo umislili da treba da sledimo
i da ih se tvrdoglavo držimo. Sukobljeni i protivurečni, u dualizmu asketizma i
bluda koprcamo se poneseni muzikom svakodnevnog pristajanja na življenje po već
prokazanom obrascu.
Duboko u
sebi, zakopavamo varke i samoobmane o vernosti, prespavamo i nastavljamo dalje
u mnogolikoj opsesiji postojanja.
Radovan Vlahović
iz knjige „Ljubavne i OK priče“
