Na kiši,ispred kuće, noći jedne,
ozbiljno vam kažem,
vidjela sam, o kako divna je bila,
vidjela sam ženu što raspliće kosu,
raspliće tajne.
Već tad sam saznala
da ne mogu skriti:
kad odrastem studen ću biti.
ozbiljno vam kažem,
vidjela sam, o kako divna je bila,
vidjela sam ženu što raspliće kosu,
raspliće tajne.
Već tad sam saznala
da ne mogu skriti:
kad odrastem studen ću biti.
Povjerovao si da sam tvoja.
Zar mudar čovjek varkom se kiti?
A kad ti se učini da me nema,
biserna kiša iz očiju,
kao sa trema kakve kuće,
na tvoje dlanove, na tvoju tugu jurnuće!
I povjerovaćeš - svanuće!
Zar mudar čovjek varkom se kiti?
A kad ti se učini da me nema,
biserna kiša iz očiju,
kao sa trema kakve kuće,
na tvoje dlanove, na tvoju tugu jurnuće!
I povjerovaćeš - svanuće!
Ne dođi preblizo.
Kad kažem ne dođi preblizo!
Noćasnemir u meni sijeva,
grmi.
Bujna munja stuštila se na sve što je drago.
Nemoj da te zavara to što mi se zijeva,
što izgledam blago!
Noćas kanjon sam strmi
niz koji ćeš se survati u... očaj.
Kad kažem ne dođi preblizo!
Noćasnemir u meni sijeva,
grmi.
Bujna munja stuštila se na sve što je drago.
Nemoj da te zavara to što mi se zijeva,
što izgledam blago!
Noćas kanjon sam strmi
niz koji ćeš se survati u... očaj.
Zbog toga igrajmo se ljudi.
U basni miš sam što je poljem gmizao!
Ti - jastreb okićen glađu!
Noćas strepim od riječi
što će iz grla da izađu.
Da, čudna sam noćas žena,
strepnja me liječi.
Igrajmo se ljudi!
Oštrim takni kljunom kožu paperjastu.
Probudi noćas strast kljastu!
U basni miš sam što je poljem gmizao!
Ti - jastreb okićen glađu!
Noćas strepim od riječi
što će iz grla da izađu.
Da, čudna sam noćas žena,
strepnja me liječi.
Igrajmo se ljudi!
Oštrim takni kljunom kožu paperjastu.
Probudi noćas strast kljastu!
A potom... Sigurno je jedno.
Gradom će najljepša zora razglasiti:
Kad odrastem studen ću biti!
Sa deset još varaću te ljudi,
žgepče, bijegu od pada.
Na samo pašćeš dno,
sleđen survati se u pećinu jada.
Gradom će najljepša zora razglasiti:
Kad odrastem studen ću biti!
Sa deset još varaću te ljudi,
žgepče, bijegu od pada.
Na samo pašćeš dno,
sleđen survati se u pećinu jada.
Ne stidi se! Nemoj to kriti!
Život silno bogatstvo nudi!
Zvijeri, igračko moja draga, igrajmo se ljudi!
Zamisli samo djevojci jednoj,
u vrleti grada,
studen neuhvatljiva kako je biti.
Život silno bogatstvo nudi!
Zvijeri, igračko moja draga, igrajmo se ljudi!
Zamisli samo djevojci jednoj,
u vrleti grada,
studen neuhvatljiva kako je biti.
