Žurim, a pisaću ti i vratiću se

Jutro je bilo sveže
mirisalo je
na zelenu travu
i rascvetali bagrem
slutio sam da je kraj
ali nisam verovao
bio sam naivan i mlad

Tugu sam lečio
pićem
po kafanama
veselim društvom
i muzikom

teško mi bilo
da poverujem
da rastajemo se
ti na eskurziju
a ja na robiju

bio je to trenutak
kad rušili su se snovi
a ja to nisam znao

pratio sam te
na dalek put
klekao pred autobus
držeći u ruci budilnik
dok je harmonikaš
svirao
sanjao sam noćas
da te nema
brkati šofer je trubio
a ti me gledala
pomalo setno
kroz zamagljeno
staklo

a hteo sam reći
strpi se
dolazi naše vreme
iskrene ljubavi
su večne

odlaziš tamo
gde nikad nismo
mogli zajedno

žuriš
zagonetno se smeškaš
malo zbunjeno
bilo ti prvi put
da izdaš nekog koga
voliš

i sad nakon mnogo
godina
čujem harmoniku
zvuk autobusa što odlazi
cvrkut jutarnjih ptica
moje srce kao se ište
iz grudi napolje
i obećanje
žurim a pisaću ti
i vratiću se

maj je
najlepši za sećanje
na večne ljubavi
posle toliko godina
samac sam u braku
još uvek čekam pismo
i tvoj povratak