Gost

          To da sam te noću, u snu, posetio kao nežni, nenajavljeni, a dragi gost, poznaćeš tek sutradan po vlažnoj i izgužvanoj postelji što, činiće ti se, miriše na muško.
         I znaćeš da tvoj sam lični pesnik kojeg je, dok piješ crno vino u osami, tvoja želja za ljubavlju učinila herojem, što se sa snežnim pahuljama i kroz izmaglicu olujne noći preobražava u ljubavnika, koji te pohodi u snu da sa njim topla, treperava i čedna imaginarnu, kao stvarnu, postelju noćnu deliš.
        Biće to trenutak za pamčenje, a iz daljine samo čuće se muzika, zamirisaće zimske orhdeje i nasmešićeš se nečem u sebi ne razmišaljajući o tome da sam to možda ja slatko ugnježđen i skriven u tvome srcu.