Ljubavnik iz potaje (iz tajnog dnevnika o književnim junacima)

Moleri farbaju nebo u žuto
na tvojim tabanima
dok čekamo zelene laste
da otrezne se od pijanih noći
i ponovo sretnemo Avrama
dok u svitanju krišom 
sa sluškinjama leže

A potom
nož poteže na sina jedinca

Kažeš da nisi san
žena si od krvi i mesa
sisa i guzova
i da pršte varnice
pod tvojim štiklama
dok sažimaš život u trokorak
koji će mi se kao simbol
života i smrti
iztetovirati na srcu

Definišeš me kao
i svakog muškarca
Ti si, kažeš mi
erotična muzička kocka
koja se vrti između
ženskih butina
pa na koju stranu padne
takvu melodiju svira

A ustvari sam samo
pokretno skladište
za prikupljanje otrova
što se tokom vekova
skupiše među ljudima
što cvile i zapomažu
u tišini
noću kad ih niko ne vidi

Učiš me ćutanjem
da restartujem emocije
kad se rascvetava čin
milosrdnog ubistva
U gori je rastao zeleni bor
vrhom prema dole
korenio se u nebo
žuto i toplo

Na put se spremaš
da sretnemo se
između munja
pod pupkom
u sudaru ovna i jarca
na autoputu na brvnu
beloj isprekidanoj liniji
gde je preticanje uvek
dozvoljeno

Daljina znači blizina
u mojim proračunima
kad mislim
da igramo se školice 
pred vratima savršenstva
okupani mlečnom svetlošću
nagi i čisti kao deca

I molim te piši
mejlom se javi
pismom
golubom pismonošom
tek da znam
da tvoj sam još uvek
junak
i ljubavnik iz potaje

Pisao je Vita
u notesu pesmu
jedne večeri
u svome stanu
u Hamburgu
vidarici Leni
u Karlovcima
Napolju se spremao sneg
U ulici San Paolo Štrase
noćni klubovi su uveliko
počeli sa programima
A prostitutke su po haustorima
vrebale pijane mornare
kao hrabri  vojnici u rovu
svoje neprijatelje