Ruska zima na Badnji dan u Banatu

Bila je sama
a na stolu je imala
njegovu otprintanu pesmu
crvene jabuke, crno vino
venac smokava, par oraha
kandilo sa mladim žitom
i telefon što uporno zvoni
Milovala je slepog mačka
u krilu i plakala
Na badnje veče
vidarka je
shvatila da njenoj bajci
nedostaje junak

Sa crkve je zvonilo na
večernje
a ulicom su zavijali kerovi
kad je on Ipolitovo
oproštajno pismo
založio kod antikvara
za par sličuga i dopunu
za mobilni
Antikvar ga je kao dragulj
stavio u veliki sef
da sačeka da osvane
radni ponedeljak
bilo koje godine
u bilo kom veku

Iz daljine su bučali
po mračnim krčmama
anarhisti preobraženi
u krimninalce i hajduke
Pevali su glasno, kao ludi
revlucionarne pesme
sa istrgnutih stranica
romana
Fjodora Mihajloviča
koje je on  čuvao
da založi kod lihvara
za drugu priliku
za kartu Orijent ekspresa
ako je bude
 
A bio je njen izabrani
junak 
pesnik i ljubavnik
Grof Miškin
što na sličugama
prati trojku
u kojoj Rogožin
zavaljen u medveđem
krznu
lagano pije crveno vino
Oko njega cigani pevaju
neko ludilo
A on jeca sebi u bradu
pesmu o Nastasiji Filipovnoj
o prećutanoj i nesrećnoj
ljubavi
o budućem ubistvu iz strasti
i koječemu

Pred ponoć
sve kao da se smirilo
Jedino su još momci
po selima prangijali petardama
a devojke su pred ogledalima
sa svećom čekale 
proročanstvo o njihovim
suđenicima

On je  poslao vidarki sms
Tuga mi se obično
o praznicima izliva iz srca
a od nje lijem moćno zvono
kojim ću te zauvek radostiti 

Vidarka mu je odgovorila
Dođi da u metežu vekova
zajedno svedočimo
Hristovo rođenje