Sretenje, mečka i ram za sliku

Dimili su se odžaci u rana
februarska jutra
i mečka je izašla iz brloga
videla svoju senku na dlanovima našim
i krenula je da se valja pred kućama
dušmana naših

Bili smo istorijski  kerovi, psi lutalice
što se pod ćuprijama nebeskim
gnezde i kote
iz minuta u minut kao žuti mravi

Hipnotisani mitovima kao klonovi
belim plahtama smo u crnu pesmu
isterivali zlo iz naših podgrejanih
ledenim santama lobanja

Ostali smo zapamćeni kao ram za sliku

natopljenu krvlju vinom i haosom
što se u vulkan zeleni pretvara
i nestaje u zaboravu iz časa u čas