Šveps u Njujorku (iz tajnog dnevnika o književnim junacima)

Ja nisam ti a nisam ni ja
jer uvek su jedan i jedan
četiri a nikada tri
O stalna moja sklonosti
da hiperbolišem
I kad treba
i kad za to nije prilika,
komentarisao je Šveps
svoje stihove pisane
na margini
knjige Džona Franzena
baš ispod stranice
na kojoj je podvukao rečenicu
gde kaže
da su mu žene najerotičnije
u pozi dok čitaju knjigu
Njegov stan je po svemu
bio moderan, prostran i svetao
A nalazio se na sedmom spratu
Šveps se voleo poslednjih godina
da se ponaša kao pravi Amerikanac
A i više od četvrt veka je u toj zemlji
Bio je bogat što je oduvek i želeo
a po čitavom stanu na zidovima
imao je slike Lepog Marija
Centračno mesto zauzimala je slika
Priđite poslednje celovanije
koju je kupio njegov agent na aukciji
pre nekoliko godina u Parizu
Slikari obično ne znaju, bez obzira
da li su živi ili mrtvi, gde na kraju
završe njihove slike
Slično je bilo i sa Mariom, on je
verovao da su njegove slike iz pariskog
perioda završile u legatu gospodina Matjea
a vreme i godine su učinile da je nakon
njegove smrti Žan Depardje, njegov dalji
rođak, naslednik, borac i vođa najvećeg
evropskog pokreta za sklapanje istopolnih
brakova, za potrebe pokreta anonimnoj
američkoj agenciji prodavao za dobre pare
Marieve slike iz fundusa svoga rođaka
koje je ničim zasluženo nasledio
Tražnja Marievih slika je svakako uticala
i na naglo povećanje njihove cene
Ali Švepsu, da se okaje za greh i iz mladosti,
novac nije bio važan
Mislio je, kad se već nisam ubio kako sam to
obećao prijateljima,
bar ću da sakupim na jednom mestu
sve ono što je ostalo od njihovih ljudskih
i umetničkih i stvaralačih života
A umetničke ostavštine je bilo
a i pojavljivalo se sve više novih
kako tekstova tako kolaža,fotografija
a pojavile su se i knjige koje je Vlahović
prema nalogu Josipa Micića
pod svojim imenom objavio