Nekad i sad

Nihilizam je privilegija mladosti
Trenutak u vremenu
kad  se misli da nema šta da se izgubi
i kad se sve izgubi
Kada svest o vlasitoj ništavnosti
nabijena
emocijom i libidom počinje da se nadima
i kad prsne
eksplodira kao negacija svega postojećeg
Svet nije dobar i zato ga treba srušiti
ljudi su loši i zli i treba ih poništiti
Ja nisam vredan pažnje i treba da se
samoponištim
Tako govori mladost u očajanju
i nemogućnosti da se ostvari
I ja sam zabluđen tako govorio nekada
a danas se plašim i same pomisli
da sam na tu temu uopšte razmišljao
govori mi u poverenju prijatelj
Strah me posledica
Od toga koliku patnju takav stav
može da donese meni
a koliko tek drugim ljudima
koji su mi dragi bliski i koje volim