Molitve nikad dosta

Pred putovanje
uvek se probudim ranije
i mnoštvo misli kao
vulvuret u glavi mi krene
Danas sahranjuju
moja dva prijatelja
bila mi je prva misao
Ja neću biti u prilici da
na njihove grobove
bacim grumenčić zemlje
za pokoj im duše
Kakav je kod nas u Banatu
red među rodbinom
i prijateljima
Nemiran sam
hvatam se za cigarete
koje su mi zabranjene
vraćam ih nazad
odustajem
Pa Zdravko se ugušio
od duvana
Dragog je ugušila voda
u grudima
od pića i duvana
Oni odlaze Bogu na istinu
a ja se spremam
za promociju mojih pesama
na tri jezika
u tuđoj zemlji
međ tuđim narodom
Osećam da su tu
u meni još uvek žive
njihove duše
Vidim pola veka
prijateljstva je proletelo
kao san
Oni odlaze u drugu
stvarnost
Spasavaju se od muka
koje im je filozofija
Dok traje nek laje
sa bolešću donela
Oni su ostavili Boga
ali verujem da Bog
neće ostaviti njih
I počenem se moliti
iskreno i srčano
kao pred sudnji čas
Svjati bože
svjati krepki
svjati besmertni
pomiluj ih
Svjati bože
svjati krepki
pomiluj me
I tako do svanuća
Molitve nikada dosta