Jutro sa mirisom silaže

Džojs je imao
dvadeset meseci više
nego ja danas kad je umro

U dvorištu
osećam svu lepotu i čar
govedarske farme iz susedstva
Miriše na kiselo amonijačno
a iz odžaka kulja crni dim
što miriše na gumene opanke

Na ulici
dva bivša fubalera i komuniste
sa usranim čizmama na nogama
piju hladno pivo i pričaju nešto
konspirativno i poverljivo
Kao da dižu novu revoluciju

Sve je stvar izbora govori mi
neki unutrašnji glas
Ali i nužde
Ali i nužde
Viče iz mene zimogrožljivi
estetizirani usud

Smrti se ne razlikuju puno
Šapne mi Džojs
Osim po mirisima
Osim po mirisima
odgovorim mu šapatom
i krenem da se pripremam
za odlazak na Hilandar