Pitanja bez odgovora

Strahovi i snovi često
se mešaju u jutarnjim
satima

Čitavu noć sam sanjao pesme
koje pišem o Svetoj Gori

Sa buđenjem me stižu
strahovi
hoću li ispuniti do kraja
svoju ljudsku sudbinu

Hoću li kao i sav drugi
normalan svet
moje komšije rodbina
i komšijinih komšija
komšije
i rodbininih rodbina
rodbina
uspeti da se održim
u granicama koje
su normalne
i društveno prihvatljive

Hoću li sačuvati dostojanstvo
ovo malo nezavisnosti
i slobode koju sam izvojevao
A da ne posrnem u poroke
i bedu koja dolazi i kao magla
obavija živote oko mene
U meni trilion pitanja
što čekaju odgovor
u vremenu što dolazi