Obaveza

Čika i nina su otišli na radnju. Bilo je letnje dobo, prid Gospojinu, kad je baba Milka došla kroz bašću kod mog oca. 

Ajde, Mirko, pile moje, došli su da nosidu obavezu.

Ko je došo?, upita moj otac babu.

Nića Čokin.

Pa šta sad treba da nosu, jer nisu posle vršidbe odneli svo žito za obavezu?

Jesu, al kažu da su došli po svinje. Eno, skolima i na kola su metuli branu da svinje ne iskoču napolje.

Idem ja da vidim, kaže otac i krene kroz bašću u čikinu avliju. Kad tamo, a Nića stoji sa dva pandura u ladovinu pod orajom.

Dobar dan, kaže otac.

Dobar dan, Mirko.

Šta treba da nosite, pita otac.

Dva svinjčeta za obavezu, evo papir, i Nića pruži nalog Mirku.

Kad je tako, reče Mirko, evo, ajdemo pod slamu da vidiš svinje.

Samo troje imamo, a jedno je krmača, suprasna je, još malo pa će po vremena.

Da vidimo, kaže Nića.

Kad su došli do slame gde je bio korlat, baba Milka malo poče udarati drvetom o šavolj i svinje se pojaviše. Pored krmače bio je jedan ranjenik od oko sto kila i jedno manje svinjče od oko sedamdeset. Nića je malo gledo u svinje, a malo u pandure što su sa njim došli, a onda zapovedi.

Teraj kola u avliju, tovarimo krmaču i ovog velikog ranjenika za obavezu.

Krmača je suprasna, usprotivi se moj otac.

Oprasiće se kad je zakolju u klanicu. Tamo i onako od ti' prasica iz suprasni' krmača pravu salamu.

Pa nisu se ni oprasili, usprotivi se baba Milka. To je grijota od Boga.

Mani se ti Boga, baba, ima on svog posla. Nego, ti drž vrata, a ti Mirko uđi da pomogneš ljudima da se utovaru ranjenici za obavezu.

Kad su se čika i nina vratili sa radnje uveče i kad je čika čuo šta se desilo, samo je zavio cigaru, seo na malu stolicu isprid štale i glavu je metno u šake i tako je ćuto sedijo i pušio celo veče.

Baba Milka je, dok je sa ninom kod postavljenog astala čekala čiku da uđe u sobu da večera, upalila kandilo pred svetim Jovanom, prikrstila se i počela da kune. 

Daboga im se seme zatrlo i njima i onom što i' je poslo da u našu avliju uzimadu i otimadu.

Ja sam sedio u jedan čošak i mislio kako bi bilo lepo da se obistini to što i' baba kune.