Tu sam pod
istim nebom
Tu sam pod istim nebom
sa tobom, tu sam i ova noć
bez tebe, pustinjo moja,
srca mog, kako da preživimo
i ovo teško breme koje nosimo
i vučemo po pustinji prašinjavoj,
što šiba po nama noćima
dok gledamo u zvijede,
a nismo jedno pored drugog
zajedno.
Oh, kako su teške noći kada
očiju toplih tvojih nema,
koje traže mene u tim
našim zvijezdama što sjaj daju.
Baš u tom trenu kada gledamo
te tragove i vibracije koje idu
bez granica brzo i tiho.
Kako da dođem do tebe
putem zvijezda što šalješ
sjaj preko njih do mog srca
da ih dohvatim tako lijepe
kao oka tvoja dva
što tajno su me gledala
ne treptajući.
Pa da sipaš svu tu toplinu
ljubavi tvoje u oči moje
i da se slijevaju kao vosak
uspravno stojeći stopljene
kao svijeće kada se pale
i obasjaju anđele što
gledaju tajanstvene ljubavi
skrivene.
Ti si moja ljubav bez granica
daleka i bezuvjetna.
I moj si Anđeo
i oriolik koji sija na tebi
što nosiš toplu ljubav želeći
da mi daš dio od toga.
Suton polako i tiho pada
a mjesečev sjaj što dolazi
do mojih obraza, osvijetli mi lice
i suze koje su stale na tren.
A duša i tjelo tvoje krenulo je
obalom tražeci moje tragove
stopa što hodajuci pravio si
mozaik što ostade na pjesku,
gledajući i dalje naslonjen na
stijenu gdje žudeci si sjedio
i čekao da dođe mjesec na nebu.Iz knjige Pesnička republika: Zbornik radova II
Više o knjizi:
