Pesnička republika (Žugić, Stanko, Beograd, Srbija)

Srpsko poetsko stablo

„Reče mi jedan čoek”
Da je dole „Na Gazimestanu”
U neki davni vek, srpsko
Poetsko stablo pustilo granu.

To beše „U poznu jesen”
„Obična pesma” poče da teče
„Gospođici u spomen”
U divno „Pretprazničko veče”.

Vremenom stablo raširi granje.
Procveta svaki pupolјak
I tada nasta „Prvo pevanje”
Za divni „Đački rastanak”.

„Jedan maleni cvet” se sija,
Tu su „Simonida” i „Jefimija”
Tu je Đurina „Mila”
I bela „Zimska idila”.

Dobrica sroči „Polјubac”
Duško „Kad je pao mrak”
Nјegoš darova „Gorski vijenac”
A Antić „Plavi čuperak”.

Dok „Teče reka kriva Drina”
I dok u hladu zaliva „Emina”
Živeće pesma „Moja otadžbina”
I Ilićeva „Domovina”.

„Prkosna pesma” iz prikrajka
Poruku šalјe „O klasje moje”
Da se ne ponovi „Krvava bajka”
“Ostajte ovdje”, čuvajte svoje.

Na vrhu „Besmrtna pesma”.
Rime lјubavi rasute,
Svetli se „Među zvezdama”
„Santa Maria della Salute.”


Iz knjige Pesnička republika: Zbornik radova II


Više o knjizi: