U nebeskom rovu
Stojim
i gledam oblake bele
kako nad plodnom Dobrudžom plove,
skrivaju dveri Raja nad njima,
čujem, iz njih ‒ neko me zove.
kako nad plodnom Dobrudžom plove,
skrivaju dveri Raja nad njima,
čujem, iz njih ‒ neko me zove.
Koračam
smerno po svetoj zemlјi
polako... pazim... jer krvi gazim,
osećam duše ‒ po vertikali,
ratnika starih koji su pali.
polako... pazim... jer krvi gazim,
osećam duše ‒ po vertikali,
ratnika starih koji su pali.
Pred
njima sam mali, a opet velik,
jer čujem gde njihov govori čelik,
kad olova nesta ‒ tad bajonete
prsa u prsa ‒ Kosovo svete.
jer čujem gde njihov govori čelik,
kad olova nesta ‒ tad bajonete
prsa u prsa ‒ Kosovo svete.
Tamo
daleko gde limun ne cveta,
gde francuskih lađa nikada ne bi
tražeć od Boga ‒ pravde i snage
krvlјu su slavu stvorili sebi.
gde francuskih lađa nikada ne bi
tražeć od Boga ‒ pravde i snage
krvlјu su slavu stvorili sebi.
I danas,
kad stojim u ovom rovu
imenom časnim se zaklinjem njima,
a suzom svojom pečatim zavet ‒
na vječnu pamjat ‒ sve dok me ima!
imenom časnim se zaklinjem njima,
a suzom svojom pečatim zavet ‒
na vječnu pamjat ‒ sve dok me ima!
Više o knjizi:
