Počivaj u miru Joko.



Umro je naš Joka
sin Aleksin i Ginin
unuk Dobrivojev
muž Biserkin
otac Sanjin i Saškin
tast Arijev i Janezov
deda Davidov
rođak i prijatelj svih nas.
Za života je Jovan Joka Popov
a od Pavlovi’
imao na sebi Gospodnji blagoslov
da iživi sve faze života
koje su u našem vremenu date.
U detinjstvu se bavio školom
drugarstvom i sportom.
U mladosti je prošao veselu i romantičnu fazu
zajedno sa Sekom i njegovim drugovima.
Kad se zaposlio bio je kreativni poslovođa
koji je uvek bio na strani radnika
štiteći njihova prava u dijalogu sa menadžmentom.
Kao otac umeo je da razume i prihvati novo
turbulentno vreme u kom su rasle i stasavale
njegove ćerke.
Prihvatio ih je i pružio im ono
što ni sam nikada nije imao.
Kao preduzetnik je verovao da se samo kreativnošću
poštenjem i kvalitetom može igrati
tržišna utakmica.
Za života je uspeo da pomiri u sebi kulturu
grada i kulturu sela.
Voleo je Miloševo i uvek je bio spreman
da se aktivira da se selo unapredi.
Joka je verovao da novo vreme i novi ljudi
donose boljitak ali je umeo da ceni i staru
militarsku karlovačku tradiciju.
Podržavao je godišnja okupljanja porodice Popov
a kad mu je unuk David u gostima
kao redovni deda ga je za ručicu vodio u šetnju.
Penzionerske dane je proveo na relaciji
Novi Sad–Novo Miloševo negujući i nova
i stara prijateljstva i druženja.
Joka se nije spremao da umre.
Bolest ga je zatekla i pokosila.
Mi koji verujemo znamo da mratvi nisu mrtvi
već su oni sa Gospodom živi i da ćemo se
jednom sa njima sresti.
Počivaj u miru brate Joko
od sada pa za navek.