Višeglasje (Horvat, Aleksandra, Beograd, Srbija)

ZNAM

I kada se rodi to dete
volećeš ga
više od sebe
manje nego mene.
I naši pogledi
sahranjuju stene
mi nemo stojimo
ljudski se ne damo prevariti
osmesi nam klize po vidikovoj liniji
bez poljupca se milujemo
volimo se snovima.
I ti stojiš naspram mene
ne govoriš ništa
znaš da sam spremna
da odavno pletemo svet u roju pčela
on se ne otima
samo vri
pecka
draži čula.
Nag si
kao i ja.
Ne poznajem te
ali pogled govori da će se roditi to dete.
Ulaziš u mene
muzikom u rečima
i znaš da si se ponovo spojio sa sobom
sa izgubljenim sobom
i znaš da me voliš
da obljubljuješ večnost
da strast postaje disperzija nasilja
da plovi
tlači tvoj kosmos
vlada tobom
i mnome
a ja vama.
I znaš da ćeš se roditi kroz mene
kroz dete
kroz pir
nežnost
plahost.
I znaš da kad me dotakneš
povratka nema
nema boli
nema smrti.
Znaš
da ti obilazim snove
da ti ridam jecaje uzbuđenja
tiho
na uho
da samo ti čuješ.
I znaš
da moje novo telo
i stara duša
rađaju nas.
I znaš da sam uvek spremna
na gejzir slasti i istine
i zato se skrivaš
ne daš svoje ruke
i zato se plašiš
jer znaš da mi
kao mi
ne moramo da se uljuljkujemo stvarnošću
da bismo živeli.


Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 8. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: