Višeglasje (Šljuka, Selma, Podgorica, Crna Gora)

MOM NEROĐENOM SINU

Znaš, mogao sam ja da te vodim u školu
umjesto tog mamlaza kojeg zoveš ocem
a ne umije pošteno ni kaput da ti zakopča.
Mogao sam i da ti satima pričam o sazvježđima,
da im zajedno dajemo imena,
mogli smo toliko toga, sine moj,
da sam samo znao, k’o što nisam umio.
Bili bi najluđi u cijeloj ulici.
Naš bi Snјeško bio najveći, i naše priče pred spavanje
bi nadmašile Indijanu Džonsa,
takav bih otac mogao da budem.
Mogao bih samo s njom, samo s tobom,
kao ogoljena pustinjska trnjika,
spečena na suncu, isušena i uvela, usamljena.
Sad sam sam, i puštam da me termiti grizu,
da me rastrgnu jer sam je pustio,
jer sam dozvolio da te drugi zove sinom.
Ovako sam ostao sam,
a ja sam trebao biti taj koji te vodi u školu
i riješava s tobom jednačine.

Trebalo je da mene zoveš ocem
da sam samo bio manje racionalan,
da sam samo srce poslušao.
Zato ću ti reći sad, moj nerođeni sine,
nikad nemoj da odustaneš od svojih snova
onako kako sam ja, tvoj tupavi nesuđeni otac, odustajao.
Poslušaj svoje srce, baš zato što si muškarac,
baš zato što svi očekuju od tebe da misliš nekom
drugom glavom.
Poslušaj svoje srce i nemoj nikad uraditi
ništa što zvuči kao racionalno.
Jer to znači odustati i izgubiti,
kao što sam ja izgubio svaku šansu da te zovem sinom,
da te ušuškam u krevet pred spavanje i poljubim u čelo,
i da konačno završimo onu kućicu na drvetu snova,
da zajedno prepadnemo babarogu iz ormara.
Nemoj da propustiš ni jednu šansu
koju ovaj život baci pred tebe.
Ne zaboravi, karusel se uvijek okreće
i bumerang se uvijek vrati pravo u glavu, rijetko u srce.
I još ti moram priznati nešto –
ja sam te želio, samo nisam umio
da ti život u pluća udahnem.
Bio sam paralisan od straha,
i nisam znao da bih te mogao voljeti ovako,
ma i vše nego što te tvoj tupavi otac sada voli.
Ti nemoj nikad da se plašiš onog što ti gromovi iz
                                                                        grudi kažu,
ili bar taj što ga ocem zoveš.
Poslušaj ih ti kad ja nisam umio.
Budi hrabar, moj nerođeni sine,
hrabar i za mene, i za tebe.
Jednom, nekad, srešćemo se.

Jednom, nekad, oprostićeš mi što se ja nisam ocem zvao.


Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 7. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: