Jelena Milić: „Oteto od sna”

Druga dekada trećeg milenijuma ostaće upamćena, kako u istoriji tako i u poetičkim ličnim beleškama, kao vreme velikog ubrzanja kad je internet komunikacija učinila, sa svojim novim pristupom svodnevici, da nam se vlastiti život učini kao san koji nam svakim novim danom izmiče pamćenju. Iz želje da se pojedini trenuci života zaustave i da se upamte, nastala je ova knjiga pesama Jelene Milić pod nazivom „Oteto od sna”.

Knjiga se sastoji od osam ciiklusa u kome su pesme tematski grupisane, uredno složene i spremljene kao album sa emotivnim poetičkim slikama iz kojih se naziru delići ličnog života pesničkog subjekta, koji nastoji po svaku cenu svom postojanju da, u ovom vremenu haosa i bezizlaza, iznađe lični smisao koji se očituje u željama, htenjima, ljutnjama, lamentiranjima, u sećanju na trenutke lične sreće, ili pak emotivnim titrajima koji nas uzvisuju i čine da svakodnevno nadrastamo glupe i banalne sutuacije koje nam se u običnom životu nameću.

Pesme Jelene Milić su pisane slobodnim stihom, sa slikovitim narativnim promišljanjima doživljenog i proživljenog, sa spremnošću da se pogleda istini u oči za sve ono što nam je život uskratio, ali i sa svešću da su lepi trenuci kao san i da brzo iščeznu, ali da ih pesmom i poezijom uvek možemo ovekovečiti na papiru i po potrebi ih uvek kao literaturu vratiti nazad.

Junakinja Jelene Milić u knjizi „Oteto od sna” je žena koja voli, ali i žena koja preispituje svoj odnos sa voljenim bićem. Ona je svesna da jednom izguljeno poverenje u voljeno biće teško može iznova da se vrati, a ipak preispituje odnos sa voljenim i kao medaljončiće izvlači, kao doživljaje za pamćenje, kako tenutke koji su bili ili koji su se mogli desiti, a isto tako i gubljenje vere u to da je ljubav dovljno iskrena da bi mogla da bude stalna, ali i da se, ako se već nema kud, može preseliti u onostrano, što je moguće jedino pesmom i pevanjem.

Čitanjem poezije, Jelena Milić mi govori da je ona veoma talentovana pesnikinja i da je ova knjiga tek početak njene oslobođene refleksivnosti koja će se u vremenima budućim očitovati novim i još iskrenijim i lepšim stihovima.