Laje kera drma se bandera....

A onda te uzmu usta
kafanski nadri filozofi
pijanice i bukači
Pa te razvlače kao
slinu svoju po flasteru
I govore svoje monologe
koje niko ne sluša
i u koje niko pa ni oni sami
ne veruju
E onda staneš pa se
zapitaš
Ko su oni
a ko si ti
Šta je njihovo iskustvo
a šta je tvoje
I šta je njima lumpen
proleterima
i drugo ostalo osim da
mrljave i larmaju
i pene
od mučnine
Da zgađeni nad sobom
u drugima
za svoju nedorečenost
traže krivca
Oni sebe vide kao
neshvaćene genije
kojima su uvek drugi
krivi
za ono što sami
ne uspeju uraditi
sa sobom i svetom
A da su geniji kao što misle
da jesu zar to ljudi
ne bi primetili
Oni su nesposobni da vide
lepe i dobre stvari
oni sve vide kao ružno i loše
Svet je zaista u haosu ali sa njim
se ipak mora živeti
Ne može sve biti kao u njihovim
protivurečnim željama i snovima
Sad vidim da je njihva buka
kao stih u bećarcu
Laje kera drma se bandera