Epigoni

Dođu ti tako neki ljudi u život
Niotkuda
jednostavno stignu
onako bezimeni
bezlični
snishodljivo pokorni
bez identiteta
kao pundravci
i zavuku ti se u dupe
Smeškaju se
dodvoravaju
oponašaju te
ljube ti skut i ruku
i hrane se pritvorno
tvojim rečima
skidaju tvoje geste
poze
usvajaju tvoju veru
koju nikada nisu imali
i počinju da misle
kako rastu
kako su svoji i snažni
kako dolazi njihovo vreme
i izmigolje se iz dupeta
i krenu u svet
da pričaju i prodaju
tvoju priču
Kao i stotine podguznih muva
pre njih