Štrkulja

Kad sam je upoznao pred Ribarom u Dunavskoj bila je srednjoškolka. Imala je dugu masnu kosu, volela je Jelen pivo slušala je Kleptona i čitala Vaska Popu.Za glavu je bila višlja od vršnjakinja a kako je bila slaba i vižljasta moj prijatelj Gabi joj je dao ime Štrkulja.Videlo se da nije obična devojka i da život od nje očekuje nešto posebno. Bila je lider u svojoj gneraciji po svemu. Prva je bila u vrsti na časovima fizičkog, bila je skroz odlična, smela je ono što drugi ne smeju, tako da je prva počela da puši da pije pivo, na bezec puši džokavac. Đanu je skinula iz inata, tek da pokaže da i to sme i da je i u tome prva. A bilo je to jedno pijano u mučno iskustvo kog se docnije nerado sećala sa olinjalim detelinarskim hipikom koji se zvao Joca i koji je radio u Pobedi kao polukvalifikovani metalo brusač. Živela je sa majkom i malađim bratom Miletom koji sanjao kao dečak da će da postane pilot.Imala je rodbinu, ustvari samo ujaka negde u okolini Šapca u jednom selu. Ujak je bio matori momak i neženja i voleo je da sedi po kafanama.Štrkulja je bila neustrašiva, inteligentna i spolja arogantna a ustvari veoma nežna krhka i depresivana i iskompleksirana devoka.Od prvog susreta kad je stala u krug da napije pivo pred ribarom kao da sam je upoznao video sam da nosi nešto tragično i mračno u sebi a njene krupne duboke oči su mi govorile o nekom bolu koji je prećutkivala pred dugima.Kad sam je upoznao bila jesen, Dunavska je bila raskopana grupa PEKINŠKA PATKA je bila u usponu. 
Život nas je razvejano po raznim stranama sveta a zbivanja su učinila da zaboravljamo ljude sa kojima smo se družili.Pre neki dan me je na Štkulju podsetio naš zajednički prijatelj inače novinar sa nadimkom  Tvigi.Rekao sam mu da je bila u vrsti i kad je bilo stašno, mislim za vreme devedesetih.Kaže,  uželo sam se Štkulje,imali je gde, pitao je sipajući Jelen pivo u duboku čašu. Izašla mi je iz vodokruga, odgovorio sam cedeći več dopušenu cigaretu.Lagano izgleda jedni drugima izlazimo iz vidokruga, rekao mi je zabrinuto. Klimnuo sam mu glavom u znak odobravanja i nastavio da pušim svoju već dogorelu cigaretu.