Ćiriličari i Latiničari

Poslednjih godina sve mi se češće dešava da neko od ljudi koje poznajem ili od onih koji čitaju moje tekstove na blogu ili koje srećem po sajmovima knjiga da zapodenu temu i kritikuju me, oni vele to dobronamerno da trebam naziv mog kulturnog centra pisati ćirilicom, da sve knjige koje objavljujem misli se na moje trebaju biti na ćirilici da takođe ako sam u prilici i neke druge da prevedem na ćirilicu misli se da utičem i na druge autore banatskog kulturnog centra da kod mene objavljuju svoje knjige na Ćirilici.I sve tako redom.Ja sve te kritike prihvatam dobronamerno, ali ih ne uvažavam puno jer sam svestan da su oba pisma ravnopravna pred zakonom tako da ne činim nikakav prestup, a onda opet način na koji me oni koji afirmišu ćirično pismo prosto sateruju u geto samo jednog pisma me vređa duboko i budi u meni inat i želju da im se suprotstavim i da sve radim suprotno.Pisci pišu da bi bili čitani kako u svom narodu tako i kod drugih naroda. Pisci pišu sa nadom i verom da će imati što više čitalaca i oni ne dele čitaoce na one koji čitaju ćirilicu ili latinicu. Njima je važno da ih čitaju. Književna dela ne postoje da bi se čitala samo na jednom pismu ili na jednom jeziku.Ona traže sveukupnu planetarnu čitalačku pažnju. Neka dela to  uspeju i neki pisci uspeju da ih čitaju i da ih prevode na druge jezike, a neki ne neka dela uspeju da izažu iz lokalnih okvira a neka ne.Ali kad razmišljaju o ćirilici kao pismu koje ja nedovoljno poštujem i koje nedovoljno afirmišem zagovornici tog pisma mi često spočitavaju da sam nedovoljno nacionalan da ne poštujem ono što je naše srpsko i sve tako redom.Naravno da to nije tačno, ali oni koji spočitavaju i napadaju su do juče razmišljali drugačije, onako kako komiteti propisuju, a onda su se krajem devedesetih osvestili preumnili i komitete su zamenuli crkvenim učenjima i sada agituju na jedan besprizoran i agresivan način a sve u želji sa pobegnu i oslobode se svojih ranijih uverenja.
     Ja sam odlučio da moje knjige koje pišem i objavljujem budu i na jednom i na drugom pismu i ćirilicom i latinicom a sve u zavisnosti kojoj se publici obraćam i kojim čitaocima je moje delo namenjeno.Dakle pišem i objavljujem ne da bi udovoljavo ćiriličarima ili pak latiničarima već da kažem ono što imam a sve u želji da to neko pročita i čuje........