Tužan pogled u prazan novčanik

Nikako da počnem da osećam,
sve sam nekako okrenut na misli
A trebalo bi da osetim nešto lepo
pozitivno i nežno
da se izvučem kao leptir i larve
i povilenim da se usplahirim
i pobesnim od sreće
da zapevam na sav glas

Od svega ništa
samo bol u ramenu
cementirana pluća
brige oko svakodnevice
tlapnja o tričarijama
i tužan pogled u prazan
novčanik


Mnogima su dani odbrojani
i moje dane neko broji
sve je postalo teško tromo i oporo
pa čak i pomisao na slatko voće
što se možda i može desiti
između dana i noći
onako u polusnu
između dva pražnjenja creva
onako usput
dok sečem nokte
ili pak uvijam u orahov list
kožu na cevanici što puca
i raspada se
u svepštem raspadu sistema
koji to više nisu
A nikako da počnem da osećam.