Zoran Tornjanski: „Podeljeno srce i prava vera”

Zoran Tornjanski se na proznoj književnoj sceni pojavio 2015. godine sa knjigom priča „Zemlja u kojoj teče med i mleko” koja je kao rukopis pobedila na konkursu za mlade stvaraoce koje svake godine raspisuju Grad Kikinda i Banatski kulturni centar.

Roman-prozni diptih koji nosi naziv „Podeljeno srce i prava vera”, koji je pred tobom, poštovani čitaoče, sastoji se od dva dela; prvi nosi naziv „Čekam te na kraju sveta”, kojim ću se baviti u ovome tekstu, a drugi „Odbrana katedrale Leiva” o kom će, verujem, u vremenu budućem sigurno neko drugi pisati.

Vreme u kome živimo je poslednje, kako uče religiozne knjige, koje su junaci ove priče Tolsten i Arijana iz grada Semla, čitali, ali ni u jednom trenutku nisu mogli poverovati da se iz obične urbane stvarnosti, svet u kojem živimo, najednom može pretvoriti u nešto o čemu su proroci u svojim apokaliptičnim vizijana o sudnjem danu govorili. U priči o ljubavi između Tolstena i Arijane, o njihovom zajedničkom životu koji je ispunjen verom i skromnošću, autor nam otkriva šta se dešava kad političke elite povedu čovečanstvo u ratove, kad svet postane poprište ratova, kad za sva ta dešavanja okrive religiozne ljude i veru u boga, namesto da ti isti političari preispitaju svoje stavove. Takođe, otvara nam se u ovoj priči i tema koja se dešaava nakon ratova - da se stvara jedna država, da se brišu granice i da se na planeti dešava jedan vođa. Autor nam otkriva kroz priču kako se njegovi junaci ponašaju u trenutku kad njihovi prijatelji, koji su religozni kao i oni, najednom nestaju, a i kako novi planeri novog sveta u miru uništavaju virusima po nekoliko miliona ljudi.

Roman Zorana Tornjanskog, od samog početka, govori mi da je u pitanju utopijska priča koja nam nameće pitanja, na jedan metaforičan način, gde i kuda nas vodi ova sadašnja politika naoružavanja, sukoba dominacije jakih i moćnih država nad malim državama i narodima. Otvara nam pitanje globalnog ludila u koje je upalo čovečanstvo u trci da se zadovolje interesi svetskih korporacija u postliberarnom društvu. Zoran nas kroz priču osvešćuje i daje jednu hiperboličnu sliku kako i na koji način, na male obične ljude, može da deluje, u stvarnom životu, jedna situacija, kako u globalnom sukobu i svetskom ratu a tako i nakon njega, kad zavlada ideologija mira i jedne država i jednog vođe koji u želji da sačuva čovečanstvo, a u nedostatku resursa, razara i ubija čitave gradove i narode, što nas navodi na misao o nekim savremenim teorijama da se za opstanak na zemlji čovečanstvo mora nekoliko puta smanjiti.

Roman me podseća na nekoliko utopijskih romana koje sam u mladosti čitao „Vrli novi svet”  Oldosa Hakslija, „1984.” Dorža Orvela, na roman „Mi” Jevgenija Zamjatina, ali i na film „Stalker” Andreja Tarkovskog – kažem podseća po državi koja je totalitarna i koja ništi pojedinca zarad svoje samobitnosti, takođe, pokazuje nam svet bez boga u kome su ljudi samo brojevi koji se po želji vođe mogu kao gumicom brisati sa liste života i trajanja.

Takođe, nameće nam se i otvara tema da, u vremenu novih tehnologija i sa njihovim stalnim razvojem, dolazi do raščovečenja čoveka, da ideolozi novog svetskog poretka ne prihvataju Boga kao tvorca svemira, već su sebe izdigli na nivo boga i preuzeli su da gospodare sudbinom čovečanstva, a i pojedinaca kao što su Tolsten i Arijana.

Šta posle života? Nameće nam se pitanje nakon čitanja ovog romana Zorana Tornjaskog. Da li nam je budućnost bez boga toliko onespokojavajuće surova? Ima li nade za današnjeg čoveka? Zoran Tornjaski nam ne nudi gotove odgovore, ali nas podstiče da se zamislimo i razmislimo da li je pravac u kome se razvija današnje čovečanstvo pravi put i ima li u ovom svopštem haosu šanse za spasenjem pred nadolazećim apokaliptičkim stihijama. Vera u boga spašava i vodi u kraljevstvo nebesko, poruka je ove prve priče Zorana Tornjanskog. Kao što se Tolsten jednom izgubivši i našavši iznova Arijanu, kao nakon ružnog sna, vratio sa verom u srcu i time zajedno sa njom dobio kao dar kraljevstvo nebesko.

Religiozna fantastika, negativna utopija, ljubavna priča, kafkijanski zapleti i nadrealana putešestvija su sinonimi za ovu knjigu koja, na filmski način, sa puno obrta, čini da knjigu čitamo sa radoznalom upitanoću šta se dešava dalje... Šta se dešava dalje...