I krećeš kroz maglu i noć kao pobenik, kao pesnik

 Kalauzom za snove režeš zelene pramenove magle. Skupštinu praviš od mnogolikosti unutrašnjeg bića. Debatni klub očaja iznosi stotinu razloga za ukidanje postojanja u ovom obliku.Oduzimaš im reč. Uporni su galame.Izbacuješ ih napolje kao sirove i presne stihove. Krečiš im slogove u crveno, na radost četkom duge i oble drške.Hladno im je. Drkću.Cvile i pevuše na suvomrazici,pevaju, i plaču do pročišćenja.A onda se raduju i zaspu kao jaganjci.Ostaju tako omamom utopljeni i zastrveni kao glasovi i pesma debatnog kluba očaja.Vraćaš kalauz u džep i krečeš kroz maglu i noć kao pobenik, kao pesnik do, nove skupštine.