Radoslava Gavrilov, povodom mog romana "Ljuba"

Kad je moj deda uhapšen 6.9.1949 g. On je rekao zameniku javnog tužioca,, zar sam ja tebe sproveo kroz nemačku stražu da oslobodiš Kovin, da izgubim glavu i moja dšca, a ti mene hapsiš ko neprijatelja. Zar ovde nema školovanih ljudi, nego tebe budalu našli. Zapamto, ja sam bio 3 put bogat i 3 put siroma. Možeš da me ubiješ a ne možeš biti ja. Ne pitajte šta je posle bilo. Danas, posle 80 g i 10 g od traženja imovine, ne vraća ni ova,, demokratska,, vlast. Mi smo i dalje bez reda u državi.


Uf šta je grešaka u mom komentaru. Kad pobesnim na ovu temu slova lete kud koja. Naravno da je dijalekt važan, mi najbolje znamo šta je šta, a najviše šta se krije iza reči. Muka mi je od ovih što,, znaju, srbski jezik a zaboravljaju gde je poslee rata nestalo dokazano 60.000 ljudi koji su bili za njih, kulaci,,