Pisati statuse na fejsu liči mi na svakodnevni trening čoveštva i druželjublja kojim se preporučujemo onima koje koje poznajemo lično kako bi učvrstili prijateljstvo, a takođe i onima koje poznajemo virtuelno kao i onima koje ćemo tek upoznati kako bi se uvek u krajnjoj istanci sve završilo ličnim kontaktom ili pak susretom. Okolnosti u kojima živimo učinile su od nas planetarne zavisnike a da se i ne krećemo fizički puno. Događaji se sa početne strane našeg profila prelamaju kroz našu prizmu svesti i mi nohotično razmišljamo globalno. Isto je tako i sa prijateljima često i nepoznajući ih lično doživljavamo njihove postove i statuse kao deo informacija iz našeg okruženja na koje smo se svikli i na koje reagujemo kako tihom percepcijom viđenog tako i lajkovanjem a često i deljenjem njihovih sadržaja. Meni lično ovakva vrsta druženja prija, mada postoje i oni koji su spremni da govore suprotno, a ja to samo shvatam kao njihovo izdvojeno mišljnje koje će novo vreme sa novim ljudima demantovati.