Čitajući knjige u mladosti glava i um su mi bili ispunjeni citatima i mislima filozofa, pesnika romansijera i umetnika.Teško sam mogao da razlučim i izvučem svoju misao a da se ne poštapam sa tuđom.Tako je bilo u spoljnjem svesnom delu svesti. I to me je ponekad blokiralo u razmišljanju i pisanju. Stalno mi se činilo da je neko nešto od toga što sam želeo da napišem već rekao.A ustvari sam samo prepoznavao jezik i citate koji su mi ostajali u glavi kao talog u čaši kad je sve drugo padalo u zaborav.