Sanjaš da moja si žena.Pretvatajmo se noćas da jesi.Uzjahaćemo belog konja i krenuti prema izlasku sunca.Ja verujem u moć reči,u pesmu koja nas čini stvarnim.Vetar ti je mrsio kosu,a otvorila si se kao cvet jutarnji i ponudila.Bio je to ritam lupkanja nogicama balerije o daske pozornice. Iz daljine se čula violina,mirisalo je na proleće,a ustvari bela ledena noć se pružala preko nas kao tihi i dostojanstveni saveznik.