Umetnička spontanost zbirke „Otkriće“ Radovana Vlahovića

 Vanumnice su zamišljene kao triptih sastavljen od tri zbirke pesama – Preslikanice, Otkriće i

Posle svega – koje povezuje jedinstven stil, srodna motivska osnova i zajednički narativni tok. Pesme su

kratke, sažete, jasne, pisane u slobodnom stihu oslobođenom svake stroge forme – što je ujedno i jedno

od glavnih oružja savremene poezije – sloboda pesničkog izraza. Vlahoviću kao književniku, sloboda

nikada nije falila! Uz to, pesnički jezik je jednostavan, oslobođen hermetičnosti, skrivenih značenja i

preterane upotrebe stilskih sredstava, što omogućava da se stihovi čitaju s lakoćom i uživanjem.

Vlahovićev pesnički svet oslanja se na svakodnevne teme, dok izraz nosi obeležja imažinizma,

modernizma i zenitizma.

U zbirci Otkriće prisutan je ličniji i prisniji ton u odnosu na ostatak triptiha. Lirski subjekat nam

otvara vrata sopstvenog, intimnog sveta i prenosi nam svoj doživljaj ljudi, prirode i uopšte sveta. Kada

govori o sebi – lirski subjekat se ispoveda, dok su odnosi s drugima prikazani isključivo iz njegove

perspektive: oni se pojavljuju kao ljudi koje on savetuje, kojima upućuje kritiku, pohvalu ili ih samo

opaža i na sebi sopstven način komentariše, često praveći svojevrsni otklon.


Između drugih

i mene

razlika je u tome

Što oni dele

A ja sabiram


Vlahovićev doživljaj prirode je veličanstveno sumatraistički. Čovek je u harmoniji sa prirodom –

on sa njom razgovara, sa njom se leči i snaži, njoj se udvara... Priroda, svojom lepotom i snagom ima moć

da promeni čoveka, pa tako u pesmi Jesenje jutro svetlost jutra postaje svetlost duše. S toga, u zbirci

dominiraju larpurlartističko-sumatraistički motivi, kao i elementi imažinizma – neposredno uživanje u

trenutku, u estetici, u prostoru i vremenu. Takvi su primeri lako uočljivi i u pesama Dud, Udvaranje,

Posle kiše i U oku, u kojima se lirika ostvaruje kroz samu estetsku vrednost trenutka. Zbog takve

umetničke spontanosti, Otkriće se može smatrati najpoetičnijom i najlirskijom knjigom u okviru triptiha

Vanumnice. Tome u prilog ide i sažetost pesama. Iako pesme celokupnog triptiha Vanumnice odlikuje

sažetost izraza, primetno je da su pesme zbirke Otkriće ipak kraće – što je najavljeno i u prvoj pesmi

istoimenog naziva, koja broji svega deset slogova.

Ova zbirka i sama predstava prirode u njoj jedinstveni su beg od turobne i groteskne realnosti,

prikazane u prvoj zbirci triptiha Preslikanice. Čitajući zbirke redom, stvara se utisak da priroda za

Vlahovića postaje izvor utehe, nalik onoj koju su avangardisti pronalazili po povratku sa velikog ratišta.