Ja sa bio na sasvim drugoj strani. Teorije su me zanimale u onoj meri koliko su mogle da mi daju potvrde mojih unutrašnjih stremljenja i impulsa. One su zajedno sa filozofijama koje sam poroučavao i kojima sam se bavio verujući da ću pronaći odgovore na moje duboke unutrašnje nesklade i upitanosti, kao i moju želju da dođem do moje literature, dakle da dođem do mojih knjiga u kojim bi se sve te neravnine izglačale i dale mi jasnu i kvalitetnu sliku o onom mom najdubljem i najintimnijem pitanju: šta ja očekujem od književnosti i šta književnost može očekivati od mene. Zato sam odlučio, shvativši da se akademizirana literatura odmetnula od života, koju ju je i dao, da bude njegov surogat, da jurnem u život i da se živući kroz različite egzistencijalne etape, koje su se često prelivale jedna u drugu, na osnovu onoga što je prošlo kroz mene, stvaram jednu svoju književnost, a ujedno i da otvorim jednu stranicu moje nove filozofije života