Jednostavno me ignorišu. Vide u meni sve moje živote koje sam imao, ali ne vide literaturu koju stvaram. To je naravno u početku i meni bilo teško da shvatim, ali sam vremenom uvideo da mi i ne preostaje ništa drugo do da nastavim da stvaram uporno i iskreno kako bih dao sebi šansu da se ostvarim, baš onako istinski i do kraja, uprkos provincijskoj ignoraciji mojih savremenika. Shvatio sam da postoji više istorija i da se sve one, mislim na književne istorije, tokom decenija i vekova slivaju u jednu.