Kad sam se pre trideset godina kao mlad i pobunjeni pisac našao u porti ovog manastira a u blizini Svete Majke Angeline u želji da doživim ubrzano moralno zrenje kao sluga i napoličar ovoga manstira osetio sam priziv Svetnje i želju da jednoga dana napravim književnu manifestaciju koja će biti vezana za ime naših svetih Brankovića.Godinama sam to nosio u sebi kao nedosanjani san a na svim mojim putovanjima i hodočašćima sam se sretao sa nevidljivim znacima i simbolima za koje verujem da mi ih je slala despotica Angelina Branković.Na tome putu sam doživljavao razna ozarenja a i sretao ljude koji su u sebi nosili slične ideje emocije i sličnu ljubav koja nas je ujedinila da istrajemo u nastojanjima da ova manifestacija uspe.Moj san je postao stvarnost. Bogu hvala.