O temi Kad upoznaš formu, tema i nije važna, kad se jezik odveže i raspusti, i počne se prelivati po belini papira, kao beskrajnog platna koje se ispunjava značenjima koja su uvertira za stvaranje slika u našim glavama. Teme mi ponekad i nisu, ne samo, važne, već i potrebne, kao nešto unapred zamišljeno, racionalno utvrđeno pravilo. Kod mene teme diktiraju podsvesni impulsi kojima se dok stvaram prepuštam žudeći radost, koju pred novim i neponovljivim trenutkom može moja duša da iznedri. Uvek se, kad završim ili pred završetak teksta, osetim kako se jezik iz nesvesnog preliva u svesno i napisano se lagano smiruje, kao da se cedi, kao kad voda želi da presahne, kao kad se jedan orgazmički trenutak završava, a telo i duša traže predah i odmor. Tema i jezik su samo sredstvo za stvaranje i otvaranje onog, ponekad u nama uspavanog leksičkog energetkog naboja, koji kroz pisanje prosto prokulja i prošiklja, i prospe se potom kao mnoštvo sličica, koje plene i osvajaju belinu papira i prazninu čitaočevih duša.