Moja senka


Moja senka je moj dvojnik
pisac
bez sumnje plodan i često
na rubu očaja
i pred sobom i pred svetom
Ume da bude dosadan i krt
ma koliko se trudio da sve
što mi govori i peva uvije
u leporekost i filozofičnost
Meša mi se u svakodnevicu
nalazi zamerke mom izgledu
krivi me da sam slab i neuk
pred svetom
Nalazi mi milion mana
kako umnih tako fizičkih
o estetskim da i ne govorim
Zamera mi da sam debeo
a i sam ponekad jede kao mećava
Da se demode oblačim
da sam kukavica kad ne pijem
sa njim crno vino
Da izigravam seka Persu
kad počenem razmišljati
da prekinem pušenje
Kad poželim da šetam zbog zdravlja
podsmeva se i kaže
To čine samo hipohondri i penzioneri
Kad se okrenem za lepom ženom
Vidi voajera, kaže
Kad sam u krevetu sa mojom ženom
Ko još to radi, kaže mi
Kad se rastužim dok čitam knjigu
ili gledam neki film
Ne budi plačipička, kaže mi  
A najgore od svega je kad
pijem kafu Dva u jedan
Kao frajla si, kaže mi
biraš samo lake i meke stvari
Te slaba kafa, te ne jedeš svinjsko
te ne sediš po kafanama
te se kupaš svaki čas i pereš ruke
te stalno ti je zima
te nervira te glasna muizka
samo još da čučneš kad pišaš
pa ćeš biti prava ženturača
Samo na sebe misliš, kaže
To je njegova misija
on piše za ceo svet
ja ga kaže samo ograničavam
ja sam mu teret sa mojim
i onako tankim smislom za praktičnost
Njemu ništa nije dobro što uradim
Kad sam povučen i tih
on onda kaže da sam uspavan
kad sam ponekad bučan
on mi se podsmeva da sam seljačina
Kad mu kažem da je narcisoidan
ona mi kaže
Pa šta, to mi je posao
Kad mu kažem da hiperboliše
i uveličava svoju ličnost
on mi kaže da je to samo stilistika
Često mu ne verujem i kad mi se kune
jer pomislim možda je u pitanju
neka nova dramaturgija
Njega sve nervira
i moja žena i moja deca i moji prijatelji
i rodbina
Nerviraju ga državni i verski praznici
kaže da se tad ljudi glupo i
bahato ponašaju
Da se napiju, prežderu pa se
potom životinjski pare
i da sutradan sve to zaborave.
Ja ponekad kao kulturan čovek
noćima, pošto on danju spava
vodim do iznemoglosti dijaloge
ubeđujući ga da me pusti
da i pored
tog što ga nosim na leđima
i što parazitira na meni
da me bar ponekad ostavi na miru
Međutim on je i pored svega nedokazan
stalno mi spominje svoju slavu buduću
i kako će on mene kad umrem nositi
na leđima, a to je kaže mnogo duže i više
Jer šta je moj maleni životni vek
u odnosu na večnost kojoj on stremi