Dragan iz Miloševa

Sreo sam ga u hodniku
kraj automata za kafu
između dva odelenja
zrenjaninske bolnice
Učinili smo se jedno drugom poznati
i klimnuli smo glavama u znak pozdrava
Na stepeništu dok sam žurno pušio
pojavio se sa plastičnom čašom u ruci
Na sebi je imao samo pidžamu
laku, kinesku i čučnuo je onako
mršav i ispijen u jedan ćošak
odložio kafu na pod i zapalio
Bili smo sami i ja sam da prekinem
tišinu otpočeo razgovor.
Ti si meni mnogo poznat
da li si ti iz Miloševa
Ja vas poznajem, rekao mi je
a poznajem i vašeg Stojana
i vašeg Nikolu
Ja sam od Berbakovih iz Miloševa
Ja sam vidovite Zorke sin
promuklo sa pauzama mi odgovori on
Od kojih Berbakovih, upitam ja
Od Bušinih
A šta ti je Seka Krkina, pitam ja
Sestra od strica, odgovori mi on
Bio je to naš prvi susret
a potom sam ga nekoliko dana
uzastopce u različitim terminima
viđao kako puši i pije čajeve iz automata
Izgledao mi je pretužno i prebolno
pozdravljali smo se pogledom i povremeno
nudili jedan drugog cigaretama
Bio je ogorčen na majku koja se bavila
proricanjem i za to uzimala novac
Imao je problema sa grlom i sa gutanjem
a neko mi je govorio da je pokušao da se
otruje i da je tako sve unutra spržio
Bio je oženjen, rastao se i imao je dvoje dece
U sobi je imao televizor koji je retko gledao
a imao je i maleni net buk i stalno je bio na fejsu
Jednog popodneva kad je video da je kod mene
došao moj sveštenik i prijatelj otac Dragan
poleteo mu je k ruci i za nekoliko minuta
ispovedio mu je svoju muku
Otac Dragan ga je blagoslovio
To ga je ozarilo imao sam utisak da se iskreno kajao
za sve one kojima je njegova majka prevarom
uzimala novac i davala lažne nade
Sutradan su ga prebacili na drugo odelenje
u drugu zgradu bolnice
Jednom prilikom u povratku sa pregleda
svratio sam do njegove sobe
Televizor na natkasni bio je uključen
slika je bila puna snega, a on je nešto
pisao na net buku
Popričali smo i na rastanku sam pokušao da
ga ohrabrim govoreći mu
Daće Bog da bude dobro
Veliko smo učinili zlo da bi dao Bog
da bude dobro
I dok sam se vraćao u moju bolesničku sobu
broj tri u glavi mi se činilo
kao da vasionom odjekuje njegova
poslednja rečenica upućena meni
Danas posle mesec dana od kako
sam izašao iz bolnice čuo sam da je umro
i da mu je sutra na Badnji dan popodne u tri
sahrana
Bože, bože, pomislio sam, pa on se i meni ispovedio
za grehe koje nije počinio, a koje je na sebe primio