Nikom se nije sklanjo s puta

Mesec je pun nad Miloševom
Ja i Marko pričamo po sećanju
o minulim vremenima
Moj deda Marko je terao
pre sto godina dugačka kola
sas šest volova
Kad zamane ajkačom, pukne i vikne
na prednjaka
Bognar!
Ovaj je bio toliko pametan da je odmah
okretao na desnu stranu
Moj deda je mogo na jedan točak
kola puna kukuruza
sas šest volova da okrene
Nikom se nije sklanjo s puta
ni džandarima
a ni posle rata komunistima
što su imali devizu
Malo radi
malo kradi
pa ćeš imati
a za nji je još govorio
da su od zla oca i gore matere
Tero je svoje i po svom
čestito, radno i pošteno
pa kolko i kako Bog da
Pamtim ga kad se vratio
posle konfiskacije iz Zabele
držo me je na krilo
imo sam četir godine i govorio je
Marko, ime moje, ti se nikom
ne sklanjaj s puta
Ni Kraljević Marko se nikom sa puta
nije sklanjo
i svi su ga se bojali i poštovali su ga
Slušam Markovo sećanje
i znam da sa našom generacijom nestaju
i poslednji obrisi u našem rodu
one epske, junačke i hajdučke tradicije
pripovedanja i stvaranja porodičnih mitova
Život je u novom veku
dobio drugu dimenziju i ne poznaje
plemenitost, čojstvo i junaštvo
Komunikacija je prenesena na net i sms
a mitovi su pohranjeni u zvučnim zapisima
psihijatrijskih ordinacija
A tek po neki završe u knjigama
koje će, opet, tek po neki probrani čitati