Uglavnom, bajku, po dvorac krasi
Princeza i vitez što jaše tuda,
Tu se i kralj kraj kraljice skrasi,
Baštovan, batler i dvorska luda.
Svako tu ima i svoje mesto,
I zna se dobro, ko je za gde;
Lakej za kočiju, kuvar za testo,
Jedino ludi pripada sve.
Svako poštuje pravila stroga,
Jer svako čuva svoj deo neba,
Jedino luda je izvan toga,
Čitavo nebo je to što joj treba.
Kralj vlada zemljom, kraljica dvorom,
Princezom ugled, vitezom čast,
Samo nad ludom, božijim stvorom,
Nikada niko nemaše vlast.
Misao brza, ko vetar laka,
Reči joj oštre ko britka sablja,
Ko plamen pali i peče svaka,
Pa je u ovoj od meda stavlja.
Prikači zvezdu i sjajnu traku,
U mašne vezuje šarene laže,
Zakači notu umilnu, laku,
Pa mnogi ne čuju šta luda kaže.
I glavu može da izgubi lako,
(na žalost, podlih i zlih je svuda);
Da, može lud da postane svako,
Al’ ne može svako da bude luda!
Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 5. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala
Više o knjizi:
