Višeglasje (Oštrić, Suzana, Zagreb, Hrvatska)

TVOJA

Tko ti to umiljato laže
Kako tišina ubija smiješeći se
Tko ti sa stilom lomi prste
Kad bi da me grliš
Tko ti usne svojima okiva
Kad bi ti da me ljubiš
Nije strah tvoja ljupka mezimica
Nije nemoć tvoj egoističan demon
I to što nam nedostaje naša ljubav
I d­mol u pjesmi za mene
Ne sječe mi krila
Već sadi nesanicu
Ne skriva svirepost dualizma
Već ga na stijegu sjenama nosi
Na dovratku još jedne noći
U mraku kao u vodi
Tamo gdje bez svjetla i zraka
Mogu duže no što mogu bez tebe
Samo samo nešto poput uzduha
Pred tobom samo kap na trepavici
Crta koja ljubi plavo na nebu
Purpur u blijedilu ogledala
Silnice spajanja na ivici pucanja
Mi kao prognani bjegunci
Odmetnici vlastitih rešetki
Na pladnju mjesečevih mijena
Slavimo pijanstvo u krugu tvojih ruku
I ja koja sam te ostala željna
Za zauvijek
Nije za igru
Za put do vječnosti
Nije za laž
Za tebe
Nije važno kako i kad
Za neke druge svjetove
Nije za ovaj život sad
Ja očima, usnama i prstima
Kožom i kosom
Ja još jednom tišinom
Opet ostajem samo
Tvoja


Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 7. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: