Višeglasje (Kraljić, Zlatko, Velenje, Slovenija)

ZAVIJ TILNIK

rišem nasmešek
v desnem žepu nosim barvice, da si po potrebi narišem nasmešek
da nekako normalno prodajam mojo ovešeno podobo
v zapletenem svetu ameriških bleščečih zob
v levem žepu nosim britvice, moje male prijateljice
samoobrambo pred seboj, ker sem včasih napadalen
pesniški stroj, včasih noj, ki glavo vleče
v pivske steklenice
z glavo razbijam ob zid in zid se ne preda
repična polja so poležana od prevelikega odmerka gnojila
PAPUSZA čez cevko fi šestnajst tuli svoje pesmi
beži, beži daleč, ne oziraj se nazaj… o moj Oče, črni moj Oče…
šparovi črnosrajčniki, z oznakah na ramenu ŠŠ so pripeljali nov tovor
oskubenih, čistokrvnih slovenskih piščancev pred vhod
pred vhodom, bilo je jeseni, ne spomnim se natančno katerega leta
je pripeljal tovornjak, tritonski s SS licenco
ob deveti uri zjutraj
z črnimi sodelavci smo naložili zaboje s trupli
šparovi črnosrajčniki so začeli razlagati zaboje z piščančjimi trupli
v tistem trenutku smo zaslišali otroški jok
v tistem trenutku smo zaslišali piščančji jok
nagonsko smo odskočili
in mi smo nagonsko odskočili
dvignili smo pokrov
in mi smo dvignili pokrov
ven je padel majhen romski otrok
ven je padel majhen slovenski piščanec
imel je napad krčev
in piščanec je imel napad krčev
s pipcem sem odrezal vrv, ki mu je še vedno visela okrog vratu
piščancu smo dajali umetno dihanje
prišel je Sztajnberg, pokopališki predstojnik
je prišelšparov delovodja, Franci
rekel je, zavij tilnik
rekel je, zavij tilnik
rišem nasmešek
in nikakor mi ne uspe.


ZAVRNI VRAT

crtam osmjeh
u desnom džepu nosim bojice, da si po potrebi nacrtam osmjeh
da nekako normalno prodajem moju pognutu sliku
u zapletenom svijetu američkih blistavih zuba
u lijevom džepu nosim žiletice, moje male prijateljice
samoobranu pred sobom, jer sam nekada nasilan
pjesnički stroj, nekada noj, koji glavu uvlači
u pivske flaše
glavom razbijam zid i zid se ne predaje
repičina polja su poležana od prevelike doze gnojiva
PAPUSZA kroz cjevčicu fi šesnaest tuli svoje pjesme
bježi, bježi daleko, ne osvrći se natrag…o moj OČE, crni moj OČE…
šparovi crnokošuljaši, sa oznakama na ramenu ŠŠ, su dovezli novi teret
očišćenih, čistokrvnih slovenskih pilića… pred ulaz
pred ulazom, jedne jeseni, ne sjećam se točno kojega ljeta
došao je  kamion, trotonski sa SS licencijom
u devet sati ujutro
zajedno sa crnim suradnicima natovarili smo sanduke sa leševima
šparovi crnokošuljaši su počeli istovarivati sanduke sa pilećim leševima
u tom trenutku smo začuli dječji plač
u tom trenutku smo začuli pileći plač
nagonski smo odskočili
i mi smo nagonski odskočili
dignuli smo poklopac
i mi smo dignuli poklopac
ispalo je malo romsko dijete
ispao je mali slovenski pilić
imao je napad grčeva
i pilić je imao napad grčeva
nožem sam odrezao uže koje mu je još uvijek visjelo oko vrata
piliću smo davali umjetno disanje
došao je SZTAJNBERG, poslovođa groblja
došao je šparov poslovođa FRANCI
rekao je, zavrni vrat
rekao je, zavrni vrat
crtam osmjeh
i nikako mi ne uspijeva



Iz knjige VIŠEGLASJE: Zbornik odabranih pesama 8. Evropskog Fejsbuk pesničkog festivala

Više o knjizi: