Povodom "Ljube" piše mi moj drug Darko Berković

 Po nasem saznanju on je dete Franje I Ane Berkovic.Za Anu se zna da je bila nemica I da je pokusala ili pre ili za vreme drugog svetskog rata da ide sa porodicom za Nemacku ali su njen zahtev odbili tvrdeci da se udala za Berkovica koji je jevrejskog porekla.Po prici Milice,Josipove zene,Janko nije bio dobar covek,bio je alkoholicar I preke naravi.Navodno je imao dva brata,jednog koji je bio dobosar u selu I jednog koji je otisao da zivi u Beograd I sa kojim nije pricao,kao I dve sestre.Za jednu se zna da je rodila vanbracno dete,a to se nekad zvalo ‘okopilila’,sto je bilo izuzetno velika sramota u to vreme pa je svoje malo dete odvela na reku Tamis I udavila ga a prica se da je dete molilo majku da ga ne udavi.Verovatno je krivicno odgovarala ali nemamo taj podatak.Jankov otac Franja je prodao poslednje sto su Berkovici imali I otisli su svi zajedno u Ameriku 1908 godine(ne zna se tacno).Sedmogodisnji Janko je tamo pohadjao skolu dok je njegov otac Franja radio u fabrici obuce.Mali Janko je bio miljenik vlasnika fabrike,pa je vlasnik koji nije imao dece a bio vec prilicno star,hteo da ostavi sve Janku ali od toga nije bilo nista jer su ubrzo dosli nazad u Srbiju bez icega…iz nepoznatog razloga.Postoji prica da Janko nije bio dobar u skoli I da je jednom prilikom gledao fotografije golih zena na casu a ucitelj je to primetio I hteo da ga istuce stapom koji su ucitelji tada nosili I koristili kao vaspitno sredstvo ,ali je Janko skocio kroz prozor I pobegao. Janko Berković je oženio Tereziju Hajduk iz Opova 12 januara 1930 godine I sa njom stvorio troje dece :Veroniku Berković (udatu Pozojević),Josipa Berkovića I Aleksandra Berkovića. Janko je bio pismen I skolovan covek sto je tada bilo retko pa je radio kao cinovnik.Bio je zaduzen za isplate poljoprivrednicima,otkup zitarica,zlata itd tako da su sve seoske pare bile kod njega.Jedan od njegovih prijatelja se zaduzio nekome I morao je da vrati novac ali ga nije imao pa se obratio Janku za gotovinu u vidu pozajmice.Janko nije imao svoj novac a taj prijatelj ga je pritiskao da mu pomogne.Janko je uzeo novac iz opstinske kase I dao je tom coveku.Nekako se saznalo da su pare uzete iz kase pa je Janko optuzen da je uzeo sto je I priznao.Covek kojem je Janko pozajmio pare je rekao Janku da prizna da je uzeo a da njega ne mesa a on ce za uzvrat brinuti o Jankovoj porodici dok Janko bude na robiji.Dobio je kaznu od 4 godine zatvora.Terezija je ostala bez ikakvih prihoda sa troje dece I otisla je u Opovo kod svog oca.Jankov prijatelj naravno nije ispunio obecanje,odnosno,nije se uopste brinuo o Jankovoj porodici.Terezija je bila primorana da radi kao sluskinja I pralja kako bi zaradila I prehranila sebe I troje dece. Sluzba ga je odnela na Kopaonik I tamo ih je zatekao pocetak rata sa Nemackom.Porodica je ostala na Kopaoniku a on je iz nama nepoznatih razloga dosao u Beograd.Vreme se ne poklapa tacno ali je navodno bio u Beogradu kada su Nemci bombardovali 6 aprila 1941 godine.Vratio se na Kopaonik I tamo je dobio poziv za mobilizaciju u vojsku Kraljevine Jugoslavije I kada je krenuo da se odazove,vojska je kapitulirala pa je sa porodicom dosao u centralni deo Banata u Neuzinu,odakle su inace bili.U narodu je bila panika,hrvati iz Banata su se bojali srpskog nacionalizma pa je Janko sa prodicom otisao u Hrvatsku odnsno Zagreb.Tamo su jako tesko ziveli toliko da nisu imali osnovne namirnice I potrepstine za zivot.U Hrvatskoj su tada ustase bili na vlasti pa su nudli Janku da im se prikljuci uz obecanje da ce mu obezbediti sve za bolji zivot a takodje su mu rekli da ako ne prihvati,da nece imati nista.Janko nije prihvatio..nije hteo u nikakvu politicku partiju da se mesa .Tada su se delile takozvane tackice a to su ustvari bonovi sa kojima se dobijala odgovarajuca kolicina hrane ali im to nije bilo dovoljno da prezive.Janko je zbog nemastine odlucio da ide u Nemacku da radi.U prvoj turi je radio u fabrici oruzja.U drugoj turi odnosno njegov drugi odlazak na rad je proveo kod imucnih nemaca radeci poljoprivredne poslove.Dosla je zima 1941/1942 koja je bila izuzetni hladna.Njegova deca Josip I Aleksandar koji su tada imali 8 I 6 godina,nasli su zamrznutu tovat mast kojima su se mazale sine od od tramvaja I misleci da je to ugalj,doneli su kuci.Cak ni majka njihova,Tereza,nije preopznala da je to zamrznuta tovat mast pa je stavila na vatru kako bi se zagrejali,medjutim,vatra se ugasila.Tu nije bilo zivota pa su se uputili,nama nepoznatom rutom,nazad za Srbiju.Kako su svuda u Sremu bile ustaske straze,bilo je opasno ici tudaJanko je trazio partizane,da ih plati da ih prebace na drugu obalu gde je bilo mnogo sigurnije.Nekako su uspeli da nadju coveka koji ce ih prevesti preko Save na drugu stranu.Seli su u camac njih petoro,njihov kofer u kojima su stale sve njihove stvari I covek koji ih je prevozio a voda samo sto nije usla I potopila camac.Prelazili su u najvecoj tisini reku a falilo je svega oko 5 cm da voda udje u camac.Josip se secao celog zivota kako su Savom plutali lesevi koji su verovatno u Jasenovcu bacani u Savu. Uspesno su presli reku Savu I od coveka koji ih je prevezao dobili su uputstva da se jave coveku koji je bio vlasnik jedne kafane.Hodali su sumom,trazeci kafanu I odlucili su da ostanu Terezija I mala Veronika I mali Aleksandar u sumi dok je Janko sa starijim sinom Josipom izasao na cistinu da trazi kafanu.Naleteli su na patrolu Princ Eugen divizije.Nakon ispitivanja,jedan od vojnika se smilovao I pustio ih,cak im je pokazao put do kafane I upozorio ih da I sledeca patrola nailazi.Janko se vratio po svoju suprugu I dvoje malisanaa pa su svi petoro posli put kafane.Nasli su je I tamo ih je kafedzija smestio na tavan da prenoce.Sutradan im je organizovao zaprezno vozilo.Krenuli su put sredisnjeg Banata ali im se tocak zapreznog vozila polomio.Popravka tocka se oduzila,cinilo se kao da traje citavu vecnost zbog straha od nemackih patrola ali su ipak popravili I krenuli dalje na put.Dosli su do nekog naseljenog mesta (ne zna se kojeg) odakle ih je voz trebao prevesti do Neuzine.Uz put,na nekoj od stanica,na kojoj je ispred visila dugacka nemacka zastava sa kukastim krstom,usla je nemacka patrola I nemacki oficir je poceo da kontrolise isprave .Oficir je pregledao papire I poceo da vice na Janka rekavsi mu:mlad si,sta radis ovde?Treba te poslati na ruski front!Da nije ove dece,sad bih te streljao….Ali ih je ipak,na svu srecu pustio. Stigli su konacno u Neuzinu.Navodno,kada su Neuzinci saznali da se Janko vraca,napravili su mu docek sa tamburaskim orkestrom. Nemacka vojska je sve vise dolazila u Neuzinu I utvrdjivali su se za borbu.Josip je bio osmogodisnjak izrazito plave kose a Aleksandar sestogodisnjak crvene kose sa plavim ocima I stalno su se igrali sa malim nemcima,mestanima I pricali su nemacki jezik.Kolona nemackih vojnika je prolazila selom.Josip je trckarao izmedju njih I jedan nemacki vojnik ga je pomazio po glavi,izvadio cokoladu iz dzepa,verovatno onu sto je nemacka vojska dobijala kao sledovanje,I dao mu je ,rekavsi -imam I ja jednog takvog kod kuce-nannemackom jeziku. Josip I Aleksandar su kao deca svuda tumarali .Nasli su municiju,Aleksandar je nasao naocare za motocikliste koje je verovatno neko izgubio.Kako su svuda isli po selu I oko sela,dospeli su do nemackih polozaja I kada su vojnici videli da Josip ima municiju,uzeli su mu,rekavsi da ce im dobro doci protiv rusa a ipak su mu,za uzvrat,dali cokoladu.Mali Josip je to poceo da praktikuje.Trazio je municiju I nalazio je pa je isao kod vojske da im da ,kako bi dobio cokoladu.U to vreme,cokolada je bila deficit pa je to bio za decu izuzetno veliki poklon. Nemci su doterali tenk u neuzinski atar kako bi ucvrstili odbranu protiv rusa koji su nadolazili,verovatno nemacki wermacht jer divizija sastavljena od banatskih svaba nije imala tenkove.Tenk se pokvario a kako nije bilo rezervnih delova a nisu mogli da ga poprave,tu je I ostao.Rusi su bili sve blize Neuzini pa su nemci pobegli glavom bez obzira.Oruzane formacije tada komunistickog sovjetskog saveza su usle u Neuzinu 1944.Nemacki avion je leteo iznad (da li je pucao ili bacao bombe se ne zna) pa su ga rusi oborili.Prvi koji je dosao do aviona je bio mali Aleksandar.Nije slutio niti razmisljao u kakvu se opasnost moze uvaliti.Nakon njega su dosli I rusi kako bi se uverili da nema prezivelih pilota.Jedan rus,naoruzan masinkom je video Aleksandra I poceo da vice na njega-Sta radis tu? A Aleksandar se uplasio I poceo da bezi I to je trcao u cik cak,misleci da ce rus da puca na njega pa da ga teze moze pogoditi.Rus je I dalje vikao nesto za njim ali je Aleksandar pobegao. I to ih nije smirilo…deca su bila izuzetno znatizeljna pa su I dalje tumarali selom I okolicom.Josip je nasao nemacku rucnu bombu,odvrnuo je I ispraznio barut,ne misleci da moze u ruci da mu eksplodira.Bombu je zadenuo za pojas I posao kroz selo da paradira,praveci se vazan I veliki.Ruska vojska ga je videla,poceli su da vicu na njega a on se ukipio I upisao od straha.Verovatno su mu uzeli bombu I proverili da li je puna.Pitali su ga gde je nasao tu bombu I on im je pokazao.Otisli su u tom pravcu. Ruske vojske je bilo dosta I trazili su smestaj po kucama pa su tako dosli I kod Janka.Nekako su se smestili nekolicina njih ali su bili gladni a hrane nije bilo.Jedan rus je izasaao u potrazi za hranom I vratio se ubrzo sa komsijinom guskom.Jankova supruga Terezija je spremila gusku I svi se lepo najeli I rekli joj da I njihova majka tako sprema.Janko je vise voleo da pije nego da jede pa je kod njega uvek bilo vina.Nije bilo bog zna koliko pa su rusi to brzo popili.Trazili su jos ali vise nije bilo.Najstariji po cinu je poslao najmladjeg rusa sa Josipom do kafane koju je drzao nemac, po vino.Poneli su kanticu za mleko.Usli su u kafanu,dali su nemcu kanticu I on je natocio vino I cekao pare.Rus je odmerio nemca od glave do pete,pokazao prstima da zeli pare I pokazao na malog Josipa,sto bi znacilo da nemac treba da da Josipu pare.Rus je trazio da nemac plati malog Josipa zato sto ga je doveo po vino.Nemac je izvadio novcic I pruzio Josipu ali je rus uzeo isti I pogledao ga sa obe strane I rekao na ruskom -jos,pa je nemac dao jos.Vratili su se nazad.Rusi su pili vino I napili se pa svi zaspali.Kada su se svi probudili ujutru,Janko je primetio da mu nema cizama pa se pozalio komandiru.On je rekao svojim vojnicima da do vecere vrate cizme I da ukoliko vrate,niko nece biti kaznjen.Sutradaan kad su se opet svi probudili,cizme su stajale na mestu.To je bio prvi talas ruske vojske koja je prodirala na balkansko poluostrvo. U drugom talasu,u Neuzinu su dojahali kozaci na konjima.Janko je kroz prozor gledao na ulicu I na kozake koji dolaze.Jedan od kozaka je prisao blize I video da Janko ima dzepni sat,pokazao je na sat I gestikulirao da mu Janko da.Pogledao je sat,I bez I jedne reci,bez pogleda prema Janku,stavio je sat u dzep,okrenuo se I odjahao. U trecem talasu,verovatno su bili oni koji su bili ranjeni I bolesni I vracali su se sa fronta u pravcu Rusije.Rusi su zajedno sa partizanima hapsili I vodili sve nemce u logore .Jedna nemica je dosla kod Janka I preklinjala ga da je Janko zastiti,verovatno da kaze da je njegova rodjaka ili nesto slicno ali Janko je odbio,plaseci se za sebe I svoju porodicu.Nemacke kuce su sve bile napustene.Svi nemci su bili u logorima a neki su pobegli za Nemacku,Austriju I druge drzave.Osveta partizana je bila nemilosrdna.Nije se gledalo na to da li je neko saradjivao ili nije sa okupatorom,bitno je bilo da li si ili nisi Nemac.Mnoge kuce su jos uvek izgledale kao da je domacin jos uvek tu negde,u dvoristu.Josip I Aleksandar su ulazili u napustene nemacke kuce,penjali se po tavanima gde je bilo zito,zavlacili ruke I nalazili razne predmete koje su nemci sakrili u zito,misleci da ce se vratiti,sto se nije desilo.Nasli su trubu,sablju,nemacku uniformu I svsta jos nesto ali su sa sobom poneli trubu I sablju jer je to deci bilo zanimljivo.Kada je Janko to video,bio je jako ljut.Uzeo je I bacio u bunar. Po nasem saznanju,Janko je tada,u periodu kraja I posle drugog svetskog rata radio u Hajducici u dvorcu Damaskin kao cinovnik.Jedno jutro,posle rata je dosao na posao I zatekao jednog partizana kako bahato sedi na njegovom mestu.Janko je bio jako ljut ,stao je ispred stola I vikao na partizana.Svadjali su se da bi na kraju partizan ipak popustio,ustao I otisao. Nakon svega,odselili su se na salas,negde u okolini Neuzine ili Jarkovca.Kocijas je Janka svaki dan dovozio I odvozio sa posla.Jednom prilikom vracavsi se sa posla,naisli su na stado ovaca,a coban koji je cuvao ovce,hteo je da se otarasi psa,rase pulin,koji je bio ili povredjen ili bolestan,ne zna se tacno.Janko se sazalio ,uzeo psa I doveo ga kuci.Nazvali su ga Pufi.Pas se oporavio I ostao da zivi sa Jankovom porodicom I bio im je izuzetno privrzen.Jednom prilikom,iz nepoznatog razloga,odlucili su da se otarase psa(moguce,jer nisu imali cime da ga hrane)pa su ga odneli u susedno selo I tamo ga ostavili.Pufi se nakon par dana vratio I ostao je tu I da zivi.Pufiju je bilo dovoljno pokazati prstom na kokosku I on bi se zaleteo na nju,udavio je I doneo da se kokoska ocisti I pripremi.Bio je izuzetno pametan pas. Jos jedna prica je vrlo interesantna a desila se u Neuzini dok su nasi tamo ziveli.Nemci su bili na vlasti tako da je otprilike 1943 godina.Seoske vlasti su uhapsili supruznike Stefanovic jer su njihova tri sina otisli u partizane.Trazili su od njih da im kazu gde su na sta oni naravno nisu pristali.Mucili su ih bezdusno a posebno Draginju.I posle svih pretrpljenih bolova,Draginja nije rekla gde su joj deca pa su odlucili da ih streljaju.Bilo je ukupno pet ili sest ljudi koje su nemci osudili na streljanje.Izveli su ih na ulaz u Neuzinu iz pravca Secnja,postrojili li I streljali.Narod se skupio da gleda streljanje,a medju njima je bio I moj otac Josip Joca Berkovic,koji je tada imao svega 9 ili 10 godina.To mu je ostalo za ceo zivot u glavi I kad god je isao u Neuzinu,stao bi pored spomenika ,isplakao se I nastavio svojim putem. Terezija Berkovic (rodjena Hajduk) iz Opova(1909-1989) u Opovu od majke Julijane Vann I oca Jozefa Hajduk koji je bio poznati kovac.Terezija je imala jos osmoro brace I sestara.Zna se za sestru Gizelu,koja je bila udata za nemca Kirchnera I imala sina Wilhelma.Oni su nakon rata bili u nekom od logora pa su ipak uspeli da odu za Nemacku.Morali su da plate kako bi otisli zivi I zdravi.Wilhelm(Vili) je ozenio Ani I imali su dve cerke.Jedan od Terezijinih braca bio je u nemackoj vojsci,verovatno Princ Eugen divizija jer su svi banacani bili u toj vojnoj jedinici.U toku borbi se sakrio u neku veliku cev a partizan koji je naisao je pucao u njega I pogodio ga u slem.Ostao je ziv ali je bio gluv do kraja zivota.Drugi Terezijin brat bio je Jovan koji je nasledio ocev zanat.Ozenio je Roziku Berkovic (koja nije bila u srodstvu sa nama Berkovicima,jer je u Banat doslo 4 porodice Berkovic koji nisu u srodstvu).Rozika je nakon rata pristupila AFZ-u.Bila joj je dodeljena obaveza da ide po selu I prikuplja namirnice I od svakako vec,ratom osiromasenog naroda.Dosla je kod Janka I njegove porodice.Janko nije bio kod kuce.Popisala je kacu masti,jedino vredno sto su imali I odnela je.Kada je Janko dosao sa posla,poludeo je od besa I odmah je otisao u mesnu zajednicu I nasao Roziku I posvadjao se sa njom.Uzeo je svoju kacicu sa masti I vratio se kuci.Doneo je I neki deciji bicikli kuci(ne zna se odakle mu).