Mi nismo kao generacija želeli ništa na kvarnjaka, naša naivnost i čistota su bile besprekorne. Pravdali smo se time da se negde i od nečeg mora živeti, a da u slobodnom vremenu imamo slobodni duh koji negujemo kao retku biljku u saksiji koju držimo na počasnom mestu u našem, na korišćenje uz minimalnu naknadu od društva, dobijenom stanu.