Pod staklenim zvonom stasali smo u mlade i negovane ljude koji su tražili odgovore na svoju egzistencijalnu upitanost u opštem jednoumlju. Naše pobune su bili krici u gluvim sobama, naša ogromna energija usmerena u romantični hedonizam, začinjen dobro upakovanom i programiranom muzikom. Pojedine pobune, istupi ili pak mišljenja veštom manipulacijom obesmišljavani su i pretvarani u duhovne nakaze vredne svakog prezira, a kao odgovor ponuđena je ušemljenost u kolhoze, naviknutost na plate, udvorička iluzija samoupravljanja koja je simulirala da se mi nešto pitamo, a kult slobodnog mišljenja je zamenjen kultom godišeg odmora i letovanja tamo negne na peščanim plažama Jadrana.