Rođeni smo u osvit druge polovine dvadesetog veka, kao odgovor naših roditelja na istorijsku upitanost kako ideologije kojoj su služili tako i Darvinove teorije o produženju vrste. Negovani i usmeravani ka srećnoj budućnosti bezoblične i statistički potvrđene mase, koja je ispunjavanjem svojih dužnosti statirala na pozornici kontrolisane stvarnosti. Na sve smo kao deca imali pravo, osim na mišljenje, ono je trebalo da bude kolektivno. Pojedinačna istupanja su ignorisanjem kažnjavana, porugom istiskivana iz kolektivnog bića moje generacije, ismevanjem osuđivana i odbacivana.