Dakle, u svim tim mojim unutrašnjim borbama i razmiricama sa svojim umovima, a u želji da ostanem u sedlu života i književnosti, odlučio sam da se ne tražim u racionalnim pogubnim sferama života i da se u njima borim da osvojim neko svoje mesto, kako na vrhu tako i u prvoj ligi. Odlučio sam da stvaralštvo i sve ono što radim ne merim aršinima i tablicama koje su date i po kojima se svi mere i vladaju. Okrenuo sam se i dobro isprevrtao u sebi i prošao svoj religiozni um koji mi je otkrio svoja iracionalna, beskonačna i večna vrata, gde je prostor toliko veliki, okrepljujući i savršen, da dok kreneš da stvaraš i sve što stvoriš, već si na vrhu, jer stvaralačka radost ti daje ono neophodno ushićenje kojim dobijaš snagu i energiju od Boga čija je moć nepojmljiva racionalnom ljudskom umu, već se može samo srcem osetiti i doživeti.