Pred praznike, kad život prokulja ulicama gradova i sela, kad narode uhvati hotimična želja za samozaobaravom, kad se ljudi raduju, a zapravo se samo utvrđuju u nadanjima, uvek se setim bolesnih, tužnih, nesrećnih, a i upokojenih, koji nas iz večnosti nemim očima gledaju i raduju se. Život je besmrtan i glup, ma kako to protivurečno zvučalo u ovim euforičnim satima pred novu godinu.